Kad grad zapeva: Vocal Vibe u Kraljevu vraća ljudima radost 

Radionica Radmile Murganić u Local Hub-u pokazala je da za pesmu nisu potrebni ni audicija ni predznanje, već samo želja da se glas pusti slobodno.

Prvi put kada sam videla snimke sa jedne od radionica Vocal Vibe, znala sam da je to dobra priča za Eho. Bilo je u tim kadrovima nečeg iskrenog i neopterećenog – ljudi koji pevaju, smeju se, opušteni su i očigledno uživaju u trenutku. U vremenu u kojem smo svi stalno negde u žurbi, takva atmosfera deluje gotovo osvežavajuće.

Radmilu Murganić poznajem dugo. Tokom godina smo uvek lepo sarađivale, a ono što je kod nje uvek ostavljalo utisak jeste ta kombinacija blagosti, topline i ogromnog muzičkog znanja. Zato me uopšte nije iznenadilo kada sam shvatila da je upravo ona pokrenula ovakav koncept radionice.

Pisala sam joj, rekla da imam želju da napravimo priču za Eho, a ona je, onako kako to uvek ume, sa osmehom i bez mnogo komplikovanja, odmah pristala da ideju realizujemo.

I tako sam se našla na radionici koja je u međuvremenu počela da okuplja sve više ljudi u Local Hub-u u Kraljevu.

Vocal Vibe je projekat koji je Radmila pokrenula uz podršku svog supruga Milorada Murganića, profesora muzike i muzičara koji vodi svoj orkestar. Njih dvoje su već dobro poznati u muzičkom životu grada kao idejni tvorci Muzičko-edukativne radionice „Uvertira“, koja već deset godina okuplja veliki broj polaznika i iz koje su potekli brojni mladi muzičari. Ali Vocal Vibe ima drugačiju ideju.

Ovde niko ne dolazi zato što mora, niti zato što želi da postane profesionalni pevač. Dolazi se zbog osećaja koji nastaje kada se glasovi spoje.

Pevanje bez pritiska

Ideja za Vocal Vibe, kako kaže Radmila Murganić, nastala je iz lične potrebe da se ponovo vrati onom posebnom osećaju zajedničkog pevanja.

„Vocal Vibe radionica je nastala iz moje želje da se vratim svom pevačkom iskustvu. Muzikom se bavim već trideset godina, osamnaest profesionalno, i pevala sam u horovima gde sam uvek najviše volela taj osećaj zajedništva kroz pesmu.“

Ali ono što ovu radionicu čini drugačijom jeste činjenica da je otvorena za sve.

„ Ne morate imati nikakvo muzičko predznanje. Poenta je sloboda i oslobađanje glasa i energije koju zajedno stvaramo u tom trenutku. Ljudi mogu da počnu da pevaju kada osete potrebu, u refrenu ili u sledećoj pesmi. Ovde nema pritiska i nema očekivanja.“

Na radionicama se, kaže ona, kombinuju osnovne vokalne tehnike i potpuno spontano pevanje.

„Radimo na disanju, pravilnom postavljanju vokala, ali kroz igru i dijalog. Ljudi često budu iznenađeni kada shvate da mogu da otpevaju nešto kao profesionalci. Taj momenat kada otkriju sopstveni glas je zaista predivan.“

Kada se ljudi opuste, rezultat dođe sam

Korepetitor je Milorad Murganić, koji priznaje da je i sam bio prijatno iznenađen atmosferom koja se stvara na radionicama.

„Ljudi koji dolaze na Vocal Vibe zaista vole muziku i prija im da budu u takvom okruženju. Raduju se svakoj noti koju otpevaju, pa čak i kada se desi neka greška. To uopšte nije problem, naprotiv, bude simpatično.“

Fokus, objašnjava, nije na savršenstvu.

„Nije cilj da sve bude potpuno tačno i precizno. Bitno je da se ljudi opuste i da puste glas. U jednom trenutku oni počnu da se slušaju i tada zvuče kao kompaktan hor, iako se mnogi od njih nikada ranije nisu bavili pevanjem.“

Upravo u toj spontanosti krije se posebna energija radionice.

„Rezultat nije cilj sam po sebi. On dolazi kada se ljudi dovoljno opuste i uživaju u tome što rade.“

Za njega je i lično ovo novo iskustvo.

„Generalno sviram klavijaturu u orkestru i bendu, a prvi instrument mi je harmonika. Ovde sam samo za klavirom i to je za mene jedno novo i vrlo prijatno iskustvo.“

Gitare koje su obojile zvuk radionice

Uz korepetitora Milorada Murganića, atmosferi na Vocal Vibe radionici doprineli su i gitaristi Saša Milašinović i Saša Veličičić. Njihove gitare dodatno su obogatile muzičku sliku radionice, dajući pesmama toplinu i dinamiku koja je zajedničko pevanje učinila još snažnijim i upečatljivijim.

Terapija kroz muziku

Polaznici radionice su različitih profesija. Među njima su prosvetni, zdravstveni i socijalni radnici, umetnici i kreativci. A razlozi zbog kojih dolaze često su vrlo slični.

Jedna od njih je i Marina Panić, profesorka srpskog jezika i književnosti, koja Vocal Vibe opisuje kao svojevrsni predah usred radne nedelje.

„Prvo, svi ovde dođemo da se odmorimo. Jer nam je lepo, jer uživamo. Pogledajte kakva je atmosfera. Pogledajte koliko je divnih ljudi ovde. Ovo je jedna specijalna vrsta izlaska u toku radne nedelje, jedna vrsta odmora za dušu i relaksacije od stresa. Uživamo u tome da se družimo, ali i u tome što ipak nešto stvaramo. Ovolika količina pozitivne energije i ljubavi ne može da prođe neopaženo u gradu kakvo je Kraljevo.“

Sanja Žiravac priznaje da je na radionicu došla iz čiste ljubavi prema muzici.

„Imam ogromnu ljubav prema muzici, ali nemam muzički talenat. Volim da slušam muziku i obožavam da pevam. Pošto mi iz okruženja često kažu da se malo utišam, ovde sam našla način da pevam u grupi, niko me ne čuje posebno, a ja mogu da dam srcu oduška.“

Atmosferu na radionici opisuje vrlo jednostavno.

„Totalna je pozitiva. Iskreno mislim da je bolje platiti jednu Vocal Vibe radionicu nego ići na psihoterapiju. Ljudi ovde kroz pevanje izbace frustracije, opuste se i odu kući srećni i nasmejani.“

Na radionici smo videli i kraljevačkog fotografa Dragana Božovića koji nam je pomogao i u snimanju kadrova na ovoj radionici, na čemu smo mu posebno zahvalni. On kaže da mu je muzika važna gotovo koliko i njegov profesionalni poziv.

„Posle deset godina bavljenja fotografijom i posmatranja sveta kroz objektiv, muzika mi je postala druga najvažnija stvar u životu. Ovakve radionice otvaraju nova poznanstva i nova druženja, a ljudi su za mene velika inspiracija.“

Utisci drugih učesnika vrlo su slični.

„Dobra zabava, relaks terapija i puno smeha. Ljudi ovde dolaze da se opuste i uživaju. Mislim da je ovako nešto ovom gradu zaista falilo, kaže nam Aleksandra Nikolić.

Irena Tripković priznaje da je u početku imala malu dilemu.

„Prvu radionicu sam propustila, jer sam mislila da moram da imam neko predznanje. Moje prvo pitanje je bilo da li moramo da znamo da pevamo. Ispostavilo se da to uopšte nije važno. Ovo je prelepo iskustvo i već treći put sam ovde.“

I zaista, ono što je počelo kao mala radionica danas polako prerasta u zajednicu. Ljudi dolaze prvi put iz radoznalosti, a vraćaju se zbog osećaja koji nastaje kada se desetine glasova u isto vreme spoje u jednu pesmu. U tom trenutku nestaje i trema, i umor, i briga od tog dana.

Možda je upravo zato Vocal Vibe postao nešto više od radionice pevanja. Postao je mesto gde se ljudi podsete koliko je jednostavno biti deo nečega lepog i zanimljivog.

Sve informacije o narednim terminima i prijavama za radionicu, zainteresovani mogu pronaći na Instagram stranicama Vocal vibe Lokal hub.

Ad Banner