PRIČA O SVETOM SAVI – VIŠE OD LEKCIJE IZ UDŽBENIKA ISTORIJE

76. pozorišna sezona u Kraljevu nastavljena je premijerom predstave “Priča o Svetom Savi” Miodraga Dinulovića

„Priča o Svetom Savi“ je predstava koja na jedinstven način osvetljava život i nasleđe Svetog Save, povodom 850. rođendana ovog velikog srpskog svetitelja i utemeljivača srpske autokefalne crkve. Predstava, namenjena deci i mladima uzrasta 9+, nosi snažne poruke o veri, duhovnosti i značaju ličnih izbora, dok istovremeno poziva publiku da preispita svoje viđenje istorije i duhovnih vrednosti.

Reditelj i autor teksta Miodrag Dinulović osmislio je inovativni pristup inspirisan knjigom „Život Svetog Save“ Svetog Vladike Nikolaja Žičkog. Dinulović na ovoj predstavi je  intenzivno radio više od dve i po godine, dok je sam projekat započeo pre sedam godina. Kako je istakao, pripremili su priču iz jednog ugla koji nije uobičajen.

– Sveti Sava, školska slava, prvi srpski prosvetitelj i arhiepiskop i tu je tačka. Mi smo stavili tri tačke i pokušali da ispričamo priču iz ugla Savine majke, Ane, iz ugla Savinog brata, Stefana Prvovenčanog i iz perspektive Jelene Anžujske. Svi će se zapitati kako Jelena Anžujska može da priča o Svetom Savi, a može i te kako. Ona je rođena ili te ili sledeće godine kada se Sava upokojio, istorija baš ne zna tačno. Došla je u ovu zemlju iz dalekog sveta i pošla je njegovim prosvetiteljskim putem. Da podsetimo i decu i odrasle koji će gledati ovu predstavu, da je ona otvorila prvu školu za devojke, koje su ostale bez roditelja, u kojoj ih je naučila da čitaju, da pišu, govore strane jezike i darivala ih je bogatim mirazom, udavala ih je za srpsku vlastelu i stvorila je jednu visoku srednju klasu ove zemlje i time je ušla u srpske svetiteljke. Ona je, pored velike županke Ane ili Svete Anastasije, majke Svetog Save, druga srpska svetiteljka loze Nemanjića – kaže nam reditelj i autor teksta Miodrag Dinulović.

Foto: REX Images

“Priča o Svetom Savi” je 257. premijera Kraljevačkog pozorišta i deo je 76. sezone, a već sada nosi epitet predstave koja će postati ključni deo repertoara. Ovo nije samo priča o prošlosti – ovo je prilika da se osvetli značaj Svetog Save kao duhovnog vodiča i rodonačelnika srpske crkve, ali i univerzalnog simbola ljubavi i posvećenosti višim ciljevima.

Sveti Sava nije samo istorijska ličnost, već univerzalni simbol duhovnosti, ljubavi i posvećenja. Svaka rečenica i svaki prizor na sceni nose težinu njegovog nasleđa, što je za autore i izvođače, verujemo bilo inspirativno, ali i zahtevno.

Foto: REX Images

– Naprosto, velika je to odgovornost, ali i privilegija. Moramo jasno i glasno reći da Kraljevačko pozorište ima sve kapacitete da producira ovakvu predstavu i da ona, pre svega, likovno impresivno ostavi utisak, ali nadam se i tom pričom koju smo dugo promišljali. Ja sam na ovom projektu radio 7 godina, istražujući sve moguće izvore. Naravno da u nešto više od 45 minuta ne može da stane sve. Ovo je samo delić velike, istinite priče jednog gorostasa među nama, Rastka Save Nemanjića. Nadam se da će publika to osetiti i upiti u sebe deo ove lepote i ove istine – ističe Dinulović.

AUTORSKI TIM PREDSTAVE

Tekst i režiju potpisuje Miodrag Dinulović, inspirisan knjigom “Život Svetog Save” Svetog Vladike Nikolaja Žičkog. Dramaturg je Željko Hubаč. Glumci Miloš Pantić, Gorica Dinulović, Svetlana Milenković i Vladimir Jovanović sjajno donose višeslojne uloge naratora i istorijskih ličnosti, uz poseban doprinos Nebojše Dugalića, čiji glas Svetog Save daje predstavi dodatnu emotivnu težinu.

Originalnu muziku za predstavu komponovao je Nikola Dragović, dok je izbor muzike pripremio sam Miodrag Dinulović. Scenografkinja Ana Kolbjanova kreirala je vizuelno upečatljivu scenu koja spaja tradicionalne i moderne elemente, dok je Stefan Savković kroz kostimografiju dodatno obogatio autentičnost prikaza. Dizajn svetla Radomira Stamenkovića i lektura Đorđa Markovića doprinose ukupnom umetničkom doživljaju, dok su stručnu pomoć pružili protojerej Miroljub Popadić i đakon Filip Zelenović. Televizija Kraljevo ustupila je video materijale.

Ono što ovu predstavu čini posebnom jeste inovativan način pripovedanja. Svaki od glumaca ujedno je i narator i lik, pa kroz svoje ispovesti i igre donose publici priču o Svetom Savi na autentičan način. Ovakva forma pruža gledaocima mogućnost da se kroz lične ispovesti likova približe ne samo Savinom životu, već i njegovom duhovnom uticaju na ljude koji su ga poznavali.

Foto: REX Images

Svaki glumac je maestralno odigrao svoju ulogu potvrđujući još jednom svoj glumački talenat i duboko razumevanje istorijskog i duhovnog značaja likova koje su oživeli na sceni. Vladimir Jovanović, glumac Kraljevačkog pozorišta, igra Stefana Prvovenčanog, Savinog brata.

– Izazov je veliki, jer sam se prvi put susreo sa ovakvim specifičnim načinom rada, odnosno pristupom u samom početku. Imali smo neki radioničarski pristup, a kada to kažem, mislim da smo na probama sami istraživali i čitali literaturu koju nam je reditelj dao i odatle crpili materijal za sadržaj koji ćemo igrati. Ja nikada do sada nisam igrao neku istorijsku ličnost. Inspirativno je pričati na ovakav način deci starijoj od 9 godina – rekao nam je glumac Vladimir Jovanović.

Foto: REX Images

Milošu Pantiću, gostujućem glumcu je ovo prvi put da igra u predstavi Kraljevačkog pozorišta. On je takođe impresivnooživeo svoj lik, lik Svetog Save. Njegova izvedba odiše autentičnošću i emocionalnom dubinom, uspešno prenoseći kompleksnost i duhovnu snagu jedne od najznačajnijih figura srpske istorije. Rekli bismo da reditelj Miodrag Dinulović nije pogrešio što mu je poverio ovu ulogu, jer je Pantić svojim glumačkim talentom i posvećenošću uneo novi život u lik Svetog Save, ostavljajući publiku duboko dirnutom.

– Baš sam srećan i zahvalan što sam dobio šansu da sa ovim kolegama delim scenu i što sam radio sa Miškom. A što se tiče najvećeg čoveka u istoriji Srbije, bez koga ovaj narod ne bi ni postojao, izazov je bio veliki. Taj materijal koji smo imali na samom početku procesa je bio jako opširan. Ovo je predstava za decu, tinejdžere, mlade, tako da je i dalje ostalo na nečemu što je poznato i što je možda najbitnije. Naravno, postoji tu i mnogo drugih događaja koji su izostavljeni. Nadamo se da će ih ova predstava zainteresovati, da istraže nešto o tim događajima, koji su veoma interesantni –  rekao nam je glumac Miloš Pantić.

Foto: REX Images

Gorica Dinulović, u ulozi Ane, majke Rastka i Stefana Nemanjića i prve srpske svetiteljke, donosi na scenu snažan i emotivan portret žene koja je bila temelj porodice Nemanjić. Njena izvedba, bogata nijansama majčinske ljubavi, brige i odlučnosti, ističe značaj Ane kao ključne figure u oblikovanju sudbina njenih sinova. Gorica Dinulović pokazuje izuzetnu glumačku suptilnost, uspešno balansirajući između topline i autoriteta, čineći Anu likom koji nosi emotivnu srž predstave.

– Bilo je zanimljivo, zato što smo mi pokušali na jedan drugi način da ispričamo ovu priču. Prvo smo dosta istraživali, reditelj nam je dao mnogo da čitamo. Morali smo da budemo jako vredni, da bismo iz više izvora mogli da napravimo priču koju ćemo se potruditi da vam ispričamo. Trudili smo se da pobegnemo od stereotipa, da malo i u našoj igri bude deci zanimljivo, a s druge strane da se i kroz tu igru kažu neke stvari koje kroz školu mi možda i čujemo, ali ih ovako ne nacrtamo, kako smo ih mi nacrtali. Predstava izgleda potpuno drugačije od predstava koje smo do sada gledali sa ovakvom tematikom. Vizuelno je vrlo bogata, muzički sjajna, naša igra, pa to ćete prosuditi sami, ali ono što je takođe divno je, da nas je Stefan Savković uklopio u veličanstvene kostime. Mislim da će stvarno deca želeti da vide ovu predstavu i sigurno im neće biti dosadna. Traje kao jedan školski čas, 45 minuta. Uzbudljivo, zabavno, mnogo kadrova na video – bimu, mnogo lepih boja, mnogo svetlosti i mnogo radosti – kaže nam glumica Gorica Dinulović.

Foto: REX Images

Svetlana Milenković donosi lik Jelene Anžujske, prikazujući duhovnu i istorijsku dimenziju ženskih likova u vremenu srednjeg veka. Njena interpretacija dodatno obogaćuje predstavu, pružajući publici priliku da sagleda uticaj ženskih figura u istorijskom i duhovnom kontekstu Nemanjićke Srbije.

– Mislim da je ova predstava bitna, zato što ćemo u njoj da čujemo neke stvari koje do sada nismo mogli da čujemo u školi, koje ne pišu u našim udžbenicima. Tek kada razmenite mišljenja sa nekim ljudima koji dosta znaju o tome, onda čujete neke jako bitne i interesantne stvari, koje nama tog sveca približavaju. Nekako, kada čujemo sve te informacije, deluje nam bliži i deluje nam više kao čovek, prvenstveno kao istorijska ličnost. Pored toga što je svetitelj i što mi njega slavimo kao slavu, ali on je postojao, to je bio živ čovek, istorijska ličnost, o kojoj mi ne znamo puno, a mislim da ga mnogi i ne doživljavaju tako. Ja, na primer, nisam znala neke stvari koje sam sada naučila u ovoj predstavi, kroz tekst i kroz rad na ovom projektu –  istakla je glumica Svetlana Milenković.

Foto: REX Images

Prva repriza predstave zakazana je za Savindan, 27. januara, kada će publika imati novu priliku da doživi ovu jedinstvenu umetničku interpretaciju lika i dela Svetog Save, jednog od najvećih simbola srpske istorije. Ova predstava nije samo omaž Svetom Savi, već i prilika da deca i mladi pronađu inspiraciju u priči o čoveku koji je izabrao put iznad svih svetovnih vrednosti – put vizionara i osnivača srpske crkve.

PREDSTAVA ODUŠEVILA PUBLIKU

Premijera predstave „Priča o Svetom Savi“ u kraljevačkom hramu boginje Talije oduševila je publiku, ali tako je to kada imate na jednom mestu vrhunsku glumu, maestralno rediteljsko umeće i emotivnu priču o utemeljivaču Srpske pravoslavne crkve, prvom arhiepiskopu i ključnoj figuri u duhovnom i kulturnom oblikovanju srpskog naroda. Publika nije štedela dlanove i dugotrajnim ovacijama pokazala je iskreno divljenje. To veče ostaje upisano u srcima svih prisutnih kao istinski trijumf umetnosti. Potom se glumcima na sceni pridružio i većinski deo kolektiva Kraljevačkog pozorišta sa velikim transparentom u rukama: „APLAUZ ZA STUDENTE I ĐAKE“. 


REČ DRAMATURGA

​Tokom prvih nekoliko razgovora sa Miodragom Dinulovićem o njegovoj vrlo provokativnoj ideji da se u ovoj predstavi život Svetog Save prikaže kroz scenske slike ispovesti istorijskih ličnosti koji su bili njegovi savremenici ili neposredni nastavljači njegovog životnog dela, obojica smo bili svesni da ova forma ima problem sa narativnim tokom koji povezuje te slike, a koji je neophpodan ne samo na edukativnom, već i na nivou razumevanja priče. 

Ispovesti koje je Dinulović napisao jezikom koji je na osoben i nadasve uverljiv način spajao epohe, nesporno su nudile glumcima priliku da se ostvare umonološkoj formi, bile su pune emotivnih dilema, obrta, putovanja u spoznaju suštine Savinog odabira njegovog životnog puta, a poseban kvalitet napisanog bio je taj da su te reči izgovarali likovi koji su bili duboko intimno vezani za glavnog junaka predstave, poput Savine majke, oca, brata… Čak je i monologkraljice Jelene Anžujske, žene Savinog bratanca kralja Uroša Prvog, koja se rodila godinu dana nakon smrti velikog srpskog sveca i rodonačelnik srpske crkve, odisao nadahnuto predstavljenom vezom Jelene sa duhovnom slikom ovog svetitelja, koju su za njenog života uspostavili brojni tragovi Savinihbogougodnih dela koje je zaticala na svakom koraku u zemlji u koju je došla kao strankinja, a koji su je inspirisali da Srbiju zavoli kao svoju i svetu.

Rešenje problema nedostatka dramske akcije potražili smo u jednom neobičnom procesu definisanja karaktera glumaca koji publici pričaju priču kroz pomenuti narativni tok, a koji potom i igraju zadate istorijske ličnosti. Naime, zamolili smo ih da nam ispričaju iskustvo svog prvog upečatljivog susreta sa savremenim prikazom Svetog Save i kada smo čuli ta njihova sećanja iz mladosti, shvatili smo da se u tom meterijalu, ukoliko ga tretiramo pseudodokumetaristički, nalazi sjajan potencijal definisanja karaktera koji bi imali jasan prostor za dramski sukob, čime bi narativnom toku dali intenzitet na planu dramske akcije.

Foto: REX Images

Nakon što su glumci, na početku proba, kroz napisane monologe svojih ispovesti o prvom iskustvu spoznaje Svetog Save, koji su bili svojvrsna kompilacija onoga što su njihovi stvarni doživljaji, osvestili karaktere koje igraju u narativnom toku predstave, reditelj je pomenute monologe štrihovao, a dramski sukob je veštim rediteljskim rukopisom stvarao kroz uspostavljena različita iskustva, koja su glumci iz dotadašnjeg procesa proba usvojili kao svoja.

Sledeći važan korak u radu na ovoj predstavi je bio taj da smo pokušali da ispitamo na koji način tumačenje važnih istorijskih ličnosti iz doba Nemanjića utiče na formirane karaktere onih koji učestvuju u narativnom toku. Pokazalo se u procesu rada, da ukoliko glumac koji u scenskim slikamatumači Svetog Savu tokom narativnog toka igra tako da pokazuje promene na planu duhovnosti, to može da utiče i na ostale karaktere tako što ih, polagano i skoro neosetno, uvlači u ono što je suština ove priče o životu Svetog Save – vera u njegov jedinstveni značaj za istoriju ove zemlje, i na planu državnosti i na planu duhovnosti.         

Na kraju, treba apostrofirati, da ovaj vrlo osoben pristup stvaranja predstave za decu i mlade o istorijskoj ličnosti sa kojom se oni već susreću u procesu nastave, ima ambiciju da probudi neko dublje interesovanje gledalaca da možda i sami krenu u propitivanje sopstvenih saznanja i iskustava o temi predstave, u kojoj smo im ponudili jedan od mogućih načina samospoznaje sopstvene duhovnosti, onaj koji smo primenili u procesu pripreme ovog scenskog dela, a koji je, nadamo se, čitljiv.  

Željko Hubač